na sceni se hoce dovesti bosnjaci koji su to samo po imenu

Intervju: Sead Hodžic, pravni ekspert

«Hoce se dokazati da Bošnjaci u periodu 1992-1995. nisu branili državu i sebe nego da su radili nešto sasvim drugo, istice Sead Hodžic u razgovoru za «Nove horizonte.»

Razgovor s uvaženim pravnim ekspertom Seadom Hodžicem zapoceli smo pitanjem koliko medunarodna zajednica utice na uspostavu bosanskohercegovackog društveno-pravnog sistema odnosno da li je i koliko naše sudstvo neovisno ?
Sead Hodžic: Rekao bih da medunarodna zajednica bitno utice na formiranje pojedinih zakona kako na državnom tako i na entitetskim nivoima, pa prema tome na taj nacin i utice na uspostavu novog pravnog sistema. A taj uticaj, sam po sebi, bio bi prihvatljiv da se i unutar medunarodne zajednice ne dogadaju procesi. Naime, razliciti eksperti ili neki koji se tituliraju ekspertima nastoje pošto poto eksponirati stavove pravnih sistema ili pravne tradicije država iz kojih dolaze. Globalno se može reci da postoji svojevrstan, specifican odnos izmedu angloamerickog pravnog koncepta i nekih evropskih kontinentalnih prije svega francuskog koncepta. Otuda imamo situaciju da, recimo, zakon o krivicnom postupku ima bitno razlicita rješenja u BiH.

U Distriktu Brcko tako je na snazi Zakon o krivicnom postupku u kojem su u velikoj mjeri ugradene odredbe angloamericke pravne tradicije, što je, po mom mišljenju, vrlo dobro i što bi se moglo primijeniti i na entitetskom i nivou BiH. Upravo, ovih dana intenzivno se radi na takvom zakonu koji bi se primjenjivao pred sudom BiH gdje se, takoder, ide u pravcu “amerikanizacije” naše krivicne procedure. U entitetima se još mjerkaju snage koji ce koncept preovladati. Ja, licno, preferiram angloamericki koncept, normalno, sa ugradnjom nekih elemenata naše pravne tradicije, jer taj angloamericki koncept za bosanski ambijent ne mora biti i odgovarajuci. Dakle, mora se, u odredenoj mjeri, poštivati i pravna tradicija BiH koja, prije svega, pripada austrougarskoj pravnoj tradiciji...

Šta je sa nezavisnim sudstvom?

Sead Hodžic: Nažalost, moje iskustvo kazuje da mi nemamo nezavistan sud. Mi imamo, upravo, obrnutu situaciju. Imamo potpuno zavisno sudstvo. I to zavisno od pojedinih cinovnika medunarodne zajednice koji se ne libe ici toliko daleko da se najdirektnije miješaju u konkretne procedure cak sa zahtjevima tužiocima, a i sudijama kako da to oni rade. Ja ocekujem od novog Visokog predstavnika (Pedi Ešdaun) da on taj negativni proces koji je rezultirao potpunom zavisnošcu suda - obrne. Jer, on upravo dolazi iz angloamericke pravne tradicije, a jedna od glavnih tacaka u njegovom programskom govoru jeste vladavina prava. Ta vladavina prava u anglosaksonskom poimanju jeste nešto više nego što je pravna država u evropskoj tradiciji. Vjerujem da ce on, zajedno sa svojim timom, u dogledno vrijeme, obezbijediti pretpostavke da BiH ima nezavistan sud i nezavisne sudije. I to nezavisnost koja nije samo materijalne naravi.

U posljednje vrijeme Bošnjacima se ponajviše sudi, optužuju se za korupciju, šverc oružjem ili terorizam. Koji su razlozi takvim nastojanjima?

Sead Hodžic: Kada god je u pitanju negiranje prava, bez obzira u kojoj je to formi, da li je to u formi gradanskog delikta, da li u formi prekršaja ili u formi krivicnog delikta taj mehanizam mora biti pokrenut. Medutim, ovo što se u zadnje vrijeme dogada pokazuje, zapravo, da ti mehanizmi idu za tim da se Bošnjaci kao kolektivitet prikažu kao šverceri, lopovi, korumpirani ljudi, teroristi ili špijuni. Ja mislim da je to kocept iza kojeg stoje i pojedinci iz medunarodne zajdnice ali i neki od domacih aktera. Hoce se dokazati da Bošnjaci u periodu 1992- 1995.godine nisu branili državu i sebe nego da su radili nešto sasvim drugo. I to je put kako bi se izjednacili sa onima koji su nad državom i nad Bošnjacima ucinili zlocin. To bi se time poravnalo, pa bi se onda na scenu doveli neki novi akteri koji jesu Bošnjaci ali, možda, samo po imenima. Nemam pravo iznositi ovako drasticne ocjene, niti imam pretenziju, ali, objektivno sagledavajuci, upravo se dogada taj proces. Naravno, taj proces treba obrnuti i istovremeno medunarodnoj zajednici odnosno njenim pojedincima koji pokušavaju u ovome smjeru stvar okrenuti, staviti do znanja da medu Bošnjacima ima lopova i švercera ali da to Bošnjaci sami po sebi nisu, te da i medu Amerikancima i drugima ima lopova i švercera.

Podatak da se 860 Bošnjaka trenutno sudski procesuira je frapantan?

Sead Hodžic: Ja, doista ne mogu dati komentar jer nemam te podatke. Njih jesam cuo na sjednici Parlamenta. Podatak, sam po sebi, jeste frapantan ali o tome se moraju prikupiti meritorni podaci. Jer, krivicna procedura ne smije imati etnicko obilježje. A, ako to ima, to je najgori oblik pokretanja krivicne procedure.

Ne smijemo negirati vlastite propise

Naše sudstvo je nedavno dobrano uzdrmano slucajem tzv “alžirske grupe”. Naime, Dom za ljudska prava donio je odluku o sprecavanju njihove prisilne deportacije, a Vrhovni sud FBiH odluku o njihovom puštanju zbog nedostatka dokaza za izvršeno djelo. No, te odluke nisu ispoštovane?

Sead Hodžic: To je jedan od primjera na koji nacin je upravna vlast negirala odluke sudske vlasti- poruku Vrhovnog suda FBiH i odluku Doma za ljudska prava. Medutim, izrucenje je bilo moguce ali na zakonit nacin. Prvo, izmedu BiH i Sjedinjenih Americkih Država postoji ugovor o izdavanju krivaca iz 1902. godine. Taj ugovor je potpisala Kraljevina Srbija sa SAD-om da bi uspostavom, prve i druge, Jugoslavije on bio i preuzet. I BiH je preuzela taj ugovor. Znaci, to je bio pravni posao za izrucenje, ali da bi on bio i moguc, morao se, bar formalno, uptutiti zahtjev nadležnim vlastima SAD-a. O njemu je trebalo proceduru da provede nadležni sud i odluci da li ce, ili ne, udovoljiti tom zahtjevu. To je bio prvi pravni osnov. Drugi pravni osnov jeste uputstvo o nacinu i postupanja institucija BiH, kao i entitetskih institucija u postupku ekstradicije koji je Vijece ministara usvojilo 26.10.2001. godine. Istina, ono nije bilo objavljeno u vrijeme izrucenja “alžirske” grupe ali Vijece ministara znalo je za to uputstvo i znali su da je put kako se vrši izrucenje, upravo, ono što sam maloprije rekao. Prema tome, za mene kao pravnika postavlja se pitanje - ko to može u ovoj državi, mimo ugovora s drugom državom i mimo vlastitog domaceg propisa, donositi odluke ad hoc i opravdati ih time da bi bila veca šteta nego korist da smo se pridržavali propisa. A, najveca šteta je negirati vlastite propise. Oni koji su tako odlucili treba da ubuduce imaju na umu odluku Vrhovnog suda SAD koja kaže da kada država pocne kršiti propise i zakone – to je siguran put u anarhiju.

Kod nas su se, u protekloj agresiji, Božiji zakoni koristili i prilagodavali ljudskim. Tako imamo primjer gdje, recimo, patrijarh Pavle otvoreno kazuje da srpski zlocini i nisu zlocini. Šta reci na to?

Sead Hodžic: Vjera, posebno islam, po svojoj suštini je univerzalna. Ona se obraca ljudima, covjeku. I, ako se obraca covjeku onda ga uzima u tom smislu. Ne uzima ga ni u etnickom ni u nacionalnom, cak ni u vjerskom smislu. Jer, obraca se covjeku. A, ako se obraca covjeku, onda oni koji su u ime vjere tako se moraju i ponašati. Prema tome, svako nedjelo, svako zlodjelo bez obzira prema kome je ucinjeno i od koga je ucinjeno ima, zapravo, i uzrok i posljedicu. Naime, postoji jasan vjerski stav što je zlo, šta je dobro a šta nije. U trenutku kada se takvi stavovi bilo koje vjere apliciraju na nacin da je ono što je pripadnik te vjere uradio samo po sebi dobro, bez obzira kad je i zlocin, u tom trenutku mi imamo najgori oblik negiranja vjerskih principa. Dakle, tad i najviši autoritet time negira Božiji zakon. A, to znaci da ako on to negira, onda on poziva svakog drugog da to negira. Onda dolazimo u situaciju potpunog izopcenja vjerskih principa. Ali, tu nije problem vjera i njeni principi nego su problem oni koji na taj nacin zagovaraju i opravdavaju zlocin i zlocince.

Sudski verificirati agresiju na BiH

Kako tumacite izbacivanje finansiranja tužbe za agresiju na BiH, a protiv SR Jugoslavije iz državnog budžeta?

Sead Hodžic: Jasno je da vlastodršci u Republici Srpskoj i dalje negiraju Bosnu i Hercegovinu. Jer, ako se osporava finansiranje, osporava se i procedura. Što je tako? Postoji bezbroj razloga. Medutim, moja je procjena da ce doci vrijeme kada ce drugi akteri u RS-u sasvom drugacije postupiti i kada ce shvatiti da je to jedan od najvažnijih i najvecih državnih interesa BiH. Mi znamo, i bezbroj je dokumenata koji govore, da je izvršena agresija na BiH i da je izvršen genocid nad Bošnjacima, ali jedina stvarna verifikacija jeste odluka suda. I ta odluka suda ce biti dokument koji niko više nece moci poreci.

Šta je sa zakonom o restituciji vjerskih dobara?

Sead Hodžic: Ucestvovao sam u radnoj grupi i cak bio rukovodilac te grupe za pripremu okvirnog zakona o tom pitanju. Zakon je bio potpuno usaglašen i sa predstavnicima kancelarije Visokog predstavnika i mi smo ga dostavili u proceduru Vijecu ministara, u oktobru prošle godine. Nažalost, na sjednici Vijeca ministara ništa od tih sadržanih principa nije poreceno, ali nadena je zgodna formula da se Zakon ne donese. A, suština je u sljedecem. Prvi princip je naturalna restitucija i vracanje onoga što je bilo nezakonito ili zakonito kada je država svojim mjerama negirala pravo vlasništva - oduzeto. Drugi princip je finansijska restitucija gdje nije moguca naturalna restitucija. I treci princip je princip zaštite onih koji su stekli prava bona fide, dakle, onih koji su, u odredenoj mjeri, stekli odredena prava. To je korektno uradeno.
Što se tice vjerskih zajednica, one su tretirane kao i svaki drugi pravni subjekt. Ali, ako važi princip za pojedince, taj princip važi i za vjerske zajednice. Tu vjerske zajednice nisu privilegirane. Ali, istina je i to da su one tretirane na nacin da im se uzvrati naturalna restitucija.

Na Zapadu se vjencanja pred svecenicima proglašavaju punovažnim. Da li je to moguce i kod nas?

Sead Hodžic: Ta informacija nije potpuna. Takav brak je verificiran samo pred nadležnom državnom institucijom. Moguce je da u nekim državama postoji zakon kojim se brak sklopljen pred Katolickom crkvom smatra punovažnim, ali to nije pravilo. To su izuzeci. Pravilo je da se brak zakljucuje pred nadležnom državnom institucijom. U bosanskohercegovackoj pravnoj tradiciji jeste šerijatsko pravo imalo odredenu ulogu u periodu otomanske imperije, ali poslije ne odviše. Ja licno smatram da je za Bošnjake najbolje da imaju pravo po evropskim ili angloamerickim standardima.

Konacno, da li je Bosna i Hercegovina održala svoj pravni kontinuitet državnosti?

Sead Hodžic: Ovdje je austrougarski, odnosno Austrijski gradanaski zakon donesen još 1811. godine. Evo, skoro ce 200 godina a on se i dalje primjenjuje, istina ne kao pozitivni propis vec kao pravno pravilo. Bez obzira, dakle, što je proteklo toliko vremena i što je nestalo jedno carstvo pa nastalo 7 do 10 država, elementi tog austrijskog prava i dalje ne samo da su prisutni nego se kao pravilo primjenjuju i u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Madarskoj i Ceškoj. Prema tome, taj kontinuitet postoji. To je jedan logican slijed. Medutim, BIH i druge evropske države moraju inovirati u koceptualnom smislu te tradicije koje sežu iz Rimskog prava, te usvajati i rješenja iz angloamericke pravne tradicije. Nismo mi u tom pogledu jedini. Recimo, Italija koja ima duži pravni kontinuitet u potpunosti je usvojila i prenijela zakon o krivicnom postupku iz angloamericke pravne tradicije.